TEORIJE PROIZVODNJE 1 i 3 / Tema: Umjetnost dijaloga

TEORIJE PROIZVODNJE 1 i 3 / Tema: Umjetnost dijaloga

 

Nositeljica:  dr. sc. doc. Nataša Govedić 

 

 

  Ako želite napisati dobar dijalog, počnite od pitanja zašto ga većina konverzacija na filmu, u kazalištu i u socijalnim situacijama ne postiže. Konverzaciju ovdje definiramo klasično lingvistički, dakle kao svaku razmjenu replika među sugovornicima. No stupanj formalnosti i distanciranosti neke konverzacije ili pak bliskosti i provokativnosti nekog razgovora nadasve varira. Konverzacija se tako može kretati u rasponu od pojačane kooperativnosti sugovornika i njihove heurističke i dijalektičke vještine (verbalne i neverbalne), čijim se najvećim postignućem smatra dijalog, ali i drugog kraja spektra, na kojem bilježimo smanjenu suradnju među sugovornicima, u korist paralelne monologičnosti likova ili lica, njihove kompetitivnosti i međusobne isključivosti, čiji su primjeri debata, polemika, šutnja, vrijeđanje, kletva, proročanstvo, izdavanje naredbi itd. 

 

„Participacijski okvir“ konverzacije, dakle, u idealnom slučaju teži dijalogu, ali ga rijetko dostiže. Zanimljivo je da se dijalog pri tom smatra jednim od temeljnih i ujedno najstarijih razlikovnih osobina dramske diskurzivnosti u odnosu na ostale književne rodove i vrste, kao što se smatra i idealnim modelom filozofske (kao i etičke te pedagoške) majeutike, ali tek u 20. stoljeću počinje se konkretno proučavati na koji se način različiti tipovi konverzacije približavaju dijalogu i na koje ga sve načine promašuju, pri čemu je i „neuspjeh“ dijaloga (kako tragični, tako i komični) iznimno važan narativni i izvedbeni postupak, čijoj „jalovosti“ mogu biti (opet i komično i tragično) posvećene kompletne dramske, filmske i plesne izvedbe. 

Kolegij će se baviti primjerima i brojnim stupnjevima „kriziranja“ međusobnih obraćanja i stremljenja prema dijalogu (ovdje: prožimanju i međusobnom uvažavanju), ali i primjerima simetričnih i asimetričnih konverzacija na filmu i u kazalištu te govornim činovima u medijskoj javnosti. Umjetnost dijaloga, naime, živi od svojih „promašaja“, isto koliko i od ostvarivanja zajedničkih jezika.